Da je Bijelo Polje bombardovano greškom potvrđuju zvanični domaći i strani krugovi. Naime, krajem novembra 1944. godine, pukovnik Mitar Bakić, načelnik kabineta maršala Tita, uputio je protest vrhovnom zapovjedniku savezničkih snaga u kome traži da se osnuje komisija koja će ustanoviti ko je odgovoran za nasrećne slučajeve pri bombardovanju i da utvrdi naknadu štete, podsjeća Petko Bošković, jedan od najstarijih Bjelopoljaca, koji je i sam preživio bombardovanje.
– Tito se obraćao i komandantu vazduhoplovnih snaga za Balkan povodom bombardovanja nekih gradova u Crnoj Gori i Srbiji, gdje je bilo ljudskih žrtava i materijalne štete. Uvijek je isticao i veliku korist od strategijsko-taktičkih bombardovanja saveznika za podršku Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, ali je izražavao i žaljenje zbog nesrećnih slučajeva poput onog u Bijelom Polju, gdje je mnogo ljudi poginulo, a oko 1.000 je ostalo bez domova – priča vremešni Bošković.
Miloš Vojinović, istoričar i pisac više knjiga, podsjeća da je u bombardovanju Bijelog Polja, 19. novembra 1944. godine, porušena džamija.
– Oko džamije je bilo groblje i mi sad šetajući gradskim trgom gazimo preko grobova za koje nemamo pouzdane podatke da su ostaci ekshumirani i na drugom mjestu sahranjeni – upozorava Vojinović.
On dodaje da je bila subota, pazarni dan i puno naroda. Saveznički avioni – Englezi, obrušili su se na grad iz pravca Obrova, zasuli ga bombama, i tada je poginulo 185 Bjelopoljaca.
– Moju tetku Jelenu sa bratom od tetke Nikolom skupljali su u komadima. To je sakrivano od javnosti. Postoje precizna imena i prezimena ljudi koji su toga dana poginuli i sve ih je preuzela rodbina. Podnosio sam u dva navrata inicijativu SO da se objave imena žrtava na jednoj ploči, kako dolikuje. To je najveća pogibija u bjelopoljskom kraju od kada se pamti – kaže Vojinović.
Komisija za ulice i trgove je donijela odluku da se lokacija bivše pijace u centru grada, gdje su sad stambene zgrade, nazove Trg savezničkog bombardovanja.
– Koliko znam, to nije urađeno i nije postavljena ploča. A bombe su padale od mosta u Nikoljcu do sadašnje benzinske pumpe, gdje je nekad bila autobuska stanica. Centralna je sadašnja ulica Slobode, u centru grada gornji park je imitacija engleske zastave sa bombom u sredini, što mnogi ne znaju. Arhitekta koji je to projektovao sve je simbolično uklopio da bismo se podsjećali na dan stradanja. Jer, u doba komunizma se drugačije nije moglo – kaže Vojinović. Inače, u svim gradovima u Crnoj Gori koje su bombardovali saveznički avioni 1943–1944. nalazile su se okupatorske jedinice osim u Bijelom Polju, koje je bilo oslobođeno.M.N.
Centar varoši je srušen
U prvom izvještaju Štaba 7. omladinske brigade od 26. novembra 1944. konstatuje se da su 19. novembra u 14.30 saveznički avioni bombardovali Bijelo Polje. Centar varoši dosta je srušen i bili su veliki gubici civilnog stanovništva. Gubici Sedme omladinske brigade – sedam mrtvih i 35 ranjenih.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.